Betoven, biografska analiza

User avatar
sinadin
Site Admin
Posts: 59
Joined: 30 Sep 2021, 06:34

Betoven, biografska analiza

Post by sinadin »

Dragi moji, kada pogledate predavanje na https://www.sinadin.rs/analiza/biografska-analiza/ odgovorite na neka od sledećih pitanja:

- Navedite primer tretiranja izrazito kontrastnih karakternih antipoda u nekom muzičkom odseku / stavu / kompoziciji L. V. Betovena.
- Navedite primer koji ima izrazito poetičan karakter iz Betovenovog opusa. Objasnite argumentovano svoj izbor.
- Navedite primer ljutitog karaktera iz Betovenovog opusa. Objasnite argumentovano svoj izbor.
- Da li je po vama Betoven bio egocentrična ličnost? Navedite argument za vaše mišljenje.
- Kakav je vaš stav prema Sonati Op. 106? Navedite nekoliko svojih zapažanja.
- U kojim svojim kompozicijama Betoven anticipira impresionizam? Objasnite argumentovano svoj izbor.
- U kojim svojim kompozicijama Betoven anticipira romantični stil? Objasnite argumentovano svoj izbor.

https://hadikarimi.com/portfolio/ludwig-van-beethoven


Čuvajte se!
Sinadin.-
Nenad Đurđević
100
Posts: 13
Joined: 14 Oct 2021, 14:27

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Nenad Đurđević »

Poštovani profesore i drage kolege,

Ovo bi bili moji odgovori na pitanja u vezi sa Betovenom.

- Navedite primer tretiranja izrazito kontrastnih karakternih antipoda u nekom muzičkom odseku / stavu / kompoziciji L. V. Betovena.

Budući da se stvaralaštvo Betovena od njegove najranije mladosti ispoljava pod uticajem francuske revolucije, čije su težnje bile sloboda, jednakost i bratstvo, moguće je naslutiti karakter njegovih dela. Takođe, druga činjenica – Betoven je prvi kompozitor koji se svojom muzikom obraća jednom širem društvenom sloju, naspram Hajdna i Mocarta koji su muziku pisali za uži vladajući krug ljudi. U tom kontekstu su svakako prisutnija mnogo raznovrsnija karakterna slikanja duševnih zbivanja jednog čoveka ili jednog vremena u kome je sam autor živeo.
Posmatrajući veći broj Betovenovih dela primetno je da kontrastne delove možemo susresti između glavnih odseka jednog stava (prve i druge teme), ali i na mnogo bližem rastojanju od svega nekoliko taktova. Naravno, možda najveći kontrasti se dešavaju među stavovima pojedinih dela. Naime, u prvom slučaju, primer promene karaktera imamo između prve i druge teme (u prvim stavovima) u npr. Sonati op. 2, br. 3, zatim u op. 13, u op. 54. U drugom slučaju, kada se karakter smenjuje na svega nekoliko taktova, te na taj način oslikava izrazito suprotna osećanja apsolutnog mira i ogromnog nemira srećemo u prvom stavu Sonate op. 31, br. 2. U ovoj Sonati postoji razlika između Largo uvoda i Allegro prve teme, a potom i u delu kada se smenjuju f i p dinamika, u dijalogu melodija između basovih razlaganja akorada i ljupke melodije u prvoj oktavi koji su praćeni triolama. Primer je i prvi stav Appassionate kada mirne misteriozne pokrete razloženog f-molla naniže i naviše prekida sinkopiran ritam u akordskoj fakturi – ponovo u dinmici p – f. Na kraju, kontrasti između stavova prisutni su Mesečevoj sonati između prvog i trećeg stava (svakako je i drugi stav u nekom trećem karakteru), zatim razlika između prvog i drugog stava u npr. op. 54, 78, 90 i 111. Svakako je zanimljiv i primer prvog stava Sonate op. 26, sa karakternim varijacijama.

- Navedite primer koji ima izrazito poetičan karakter iz Betovenovog opusa. Objasnite argumentovano svoj izbor.

Kao primer dela sa izrazito poetičnim karakterom i prisutnim pevljivim tonom naveo bih drugi stav Simfonije br. 7, zatim druge stavove njegovih klavirskih koncerata, te drugi stav Sonate op. 13 i op. 31, br. 2, pa i sam početak Četvrtog koncerta za klavir i orkestar. U Simfoniji je taj poetični karakter izražen zbog instrumentacije gde se glavna melodija provlači kroz različite instrumentalne boje, registre, a pratnja se takođe menja od akordske do sitno isprepletenih figura. Dinamika se takođe naslojava od p do orkestarskog f. Jasno su uočljive široke melodijske linije. Drugi stav op. 13 karakteriše takođe glavna melodija sa skrivenim unutrašnjim kretanjima. Ukoliko bismo taj stav orkestrirali dobili smo još jasniju i preciznije izraženu poetsku stranu ovog stava. Drugi stav op. 31, br. 2 u kome se takođe oseća širina melodijskih fraza koje se kreću naviše i naniže kroz klavirske registre. Poetična je takođe i tema prvog stava Sonate op. 26 – i u ovom primeru imamo izdvojenu melodijsku liniju u gornjem glasu koji je praćen unutrašnjim pokretima, akordskom fakturom. Inače, tonalitet vrlo pogodan za iskazivanje poetičnosti, kao i drugi stav op. 13. Početak Četvrtog koncerta u p dinamici sa oznakom karaktera dolce svakako upućuje na jedan poetičan ton.

- Navedite primer ljutitog karaktera iz Betovenovog opusa. Objasnite argumentovano svoj izbor.

Primer ljutitog Betovena je možda najbolje prikazan u Appassionati. U prvom stavu nakon uvodnih razlaganja, nakon teme u As-duru, nakon tri trilera naviše i spuštanja melodijske linije koju prekida ff dinamika u šesnaestinskim pokretima. Takođe, u kulminaciji razvojnog dela pojavljuje se motiv tri osmine i četvrtina u ff dinamici – motiv koji je sličan motivu Pete simfonije, a odaje svakako utisak ljutitog Betovena. Koda prvog stava počinje u pomenutom karakteru i do samog kraja se smiruju strasti. Na kraju, početak trećeg stava kada umanjeni akord prekida trinaest puta ponovljen isti akord ali postavljen kao mala seksta i umanjena septima (velika seksta). Tako da taj sukob intervala male i velike sekste koji je pri tom ponovljen trinaest puta u punktiranom ritmu nedvosmisleno ukazuje na ljutitog Betovena. Drugi primer bi bio treći stav Mesečeve sonate. Sa razloženim akordom cis-molla naviše u krešendu koji prekidaju po dve akordske osmine, najpre na dva takta, a potom se zgušnjava na jedan takt.

- Da li je po vama Betoven bio egocentrična ličnost? Navedite argument za vaše mišljenje.

Sudeći po njegovom karakteru, kao i njegovim stavovima o francuskoj revoluciji, pa u pogledu stvaralaštva gde je iskazivao tako raznovrsan dijapazon osećanja, a bez stega da prilagođava svoja dela orkestrima, izvođačima i njihovim mogućnostima, kao i da je bio prvi samostalni umetnik u tom smislu, mislim da je bio egocentrik.

- Kakav je vaš stav prema Sonati Op. 106? Navedite nekoliko svojih zapažanja.

Za mene je ovo delo od izuzetnog značaja za Betovenov celokupni opus, a pogotovo u njegovoj klavirskoj muzici. U ovoj Sonati je iskazao najveća dostignuća u radu sa zvukom na klaviru, upotrebi registara, a imajući na umu sve vreme simfonizirani zvuk. Vrlo kompleksno delo čije je ideje nastavio i završio u svojoj Devetoj simfoniji.

- U kojim svojim kompozicijama Betoven anticipira impresionizam? Objasnite argumentovano svoj izbor.

Najupečatljiviji primer mi je Sonata op. 78 u kojoj je prisutna impresionistička boja u prvom stavu kada desna ruka ima šesnaestinska razlaganja u diskantu, a leva ruke četvrtine u basu. Kružni pokreti razlaganja desne ruke sa isticanjem skrivenog melodijskog obrasca u tonalitetu koji uopšte nije uobičajen i blizak epohi klasicizma anticipiraju impresionizam.

- U kojim svojim kompozicijama Betoven anticipira romantični stil? Objasnite argumentovano svoj izbor.

Betovenovo anticipiranje romantičarskog stila je svakako prisutnije od impresionističkog. Ono je uočljivo na polju harmonije, melodije, ali i koncepcije ciklusa. Na polju ciklusa je svakako romantizam najavljen u Sonati op. 26, kao i u Devetoj simfoniji. Drugi stav op. 111 takođe ima svoje romantičarkse odlike, ali i impresionističke u delu sa Boogie-woogie karakterom. Počevši od op. 26 Betoven generalno ekspreimentiše sa zvukom, sa građom ciklusa, od op. 53 počinje da jasno beleži oznake za pedal, što generalno anticipira romantičarki stil.

Pozdrav svima!
Milica Serafimović
90
Posts: 9
Joined: 14 Oct 2021, 13:33

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Milica Serafimović »

Poštovani profesore i drage kolege,

- Kao primer tretiranja izrazito kontrastnih karakternih antipoda u stvaralaštvu Ludviga van Betovena odabrala sam klavirsku sonatu u E-duru iz opusa 109. Sonata nastaje 1820.godine i predstavlja prvu sonatu u ciklusu od kompozitorove tri poslednje sonate. Nakon obimne “Hammerklavier” sonate iz opusa 106, Betoven se vraća manjoj formi i mnogo intimnijem karakteru. Iako su kontrastne antipode veoma prisutne u svakom od stavova, glavni karakterni kontrast je vidljiv u međusobnom odnosu stavova. Prvi stav (Vivace, ma non troppo – Adagio espressivo) sadrži stalnu smenu naizgled neodređenih osećanja, preovladava intiman, produhovljen karakter. Glavni kontrasti u prvom stavu se odvijaju kroz dramaturški aspekt (što se najviše primećje u iznenadnim i kratkotrajnim harmonskim promenama), koga više doživljavam kao introvertan nego ekstrovertan (“unutrašnji doživljaj”). Takođe, primećuje se karakterni kontrast između Vivace odseka i Adagio odseka. Veoma veliki kontrast predstavlja prelaz na drugi stav (Prestissimo). Naime prvi stav se završava tiho, u piano dinamici na toničnom akordu E-dura, dok drugi počinje veoma energično, u fortisimo dinamici istoimenog mola. Najveći kontrast u okviru drugog stava se može tumačiti kroz orkestraciju istog, gde se jasno mogu zamisliti određeni instrumenti i grupe instrumenata. To se najviše primećuje u smenjivanju naglih dinamičkih i karakternih kontrasta, koji su veoma zastupljeni. Jedan od najdramatičnijih dinamičkih kontrasta u stavu je završna grupa u pijanisimo dinamici, pred reprizu, koja počinje izuzetno snažno, u fortisimo dinamici. Veliki kontrast između drugog i trećeg stava se najpre uočava u karakteru i fakturi istih. Treći stav (Gesangvoll, mit innigster Empfindung), počinje izrazito pevnom temom, na koju se nadovezuje šest karakternih varijacija, što je veoma neobična forma za završni stav sonate. Kao što se može primetiti, stavovi kontrastiraju međusobno u svakom pogledu (karakterno, fakturno, stilski, dinamički..).


- Imajući u vidu da poetičan karakter podrazumeva ne samo lirske osobine, već sve one osobine koje možemo nazvati pesničkim, odnosno poetskim, kao primer istog u Betovenovom stvaralaštvu, izabrala sam njegovu VI simfoniju u F duru Op.68, koja nosi naziv „Pastoralna“. Ova simfonija se smatra kultnim simfonijskim delom koje je posvećeno prirodi. U odnosu na ostale simfonije, u VI simfoniji su harmonije posebno bogate i bujne, a teme pretežno poetične. Stavovi imaju programske nazive, u čemu takođe primećujemo poetičnost. Prvi stav („Buđenje radosnih osećanja pri dolasku u prirodu“) ima radosnu i rustičnu atmosferu, što čujemo najpre u uvodu i prvoj temi sa karakterističnim kvintama u basu, koje dočaravaju zvuk gajdi. Takođe, povremeno možemo uočiti i imitiranje ptičjeg peva. U drugim stavu („Prizor na potoku“) dominira karakteristični motiv koji podseća na žubor potoka. Zatim kroz različite instrumentalne boje imitatira pevanje ptica: pesmu slavuja prikazuje flauta, prepelice oboa, a zov kukavice klarinet. Treći stav („Vesela seoska svetkovina) i četvrti stav („Oluja“) predstavljaju jednu celinu. Tema koju započinju oboa i klarinet, predstavlja družinu seoskih svirača i igrača, dok njihovo veselje prekida „oluja“, prikazana u violončelima, kontrabasima, prodornim tonom pikolo flaute, glasnim trubama i udarima timpana. Nakon smirenja sledi peti stav („Pesma pastira“), koji donosi radosna i zahvalna osećanja. Poetski karakter u ovom stavu uočavamo u pastoralnoj, ljupkoj melodiji, neobične lepote, koju naizmenično donose klarinet i rog, a gudači je razvijaju i dovode do spokoja na završetku stava. Pastoralnu simfoniju ne bi trebalo tumačiti kao oslikavanje prirode kroz muziku, već kako je sam Betoven naznačio „ Delo je više izraz osećanja, manje je slikanje.“
Milica Serafimović
Stojiljković Nikola.
90
Posts: 9
Joined: 14 Oct 2021, 13:33

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Stojiljković Nikola. »

Poštovani profesore i drage kolege,

Potrudio sam se da kroz kratku analizu dveju Betovenovih sonata odgovorim na više postavljenih pitanja.

Betoven op. 90
karakterni antipodi:
I stav: pretežno dramski i snažan, možda čak sa dozom ljutnje, sa dosta hromatike, II stav: lirski i pevan, dijatonski, mirnog hoda.
Karakterno antipodne teme se u ovoj sonati očito najbolje mogu sagledati u međusobnom odnosu stavova. Među temama prvog stava, antipod nije toliko prisutan u karakteru (jeste u fakturi), ali je prisutan između refrena i epizoda u drugom stavu.
Karakterna antipodnost prisutna je čak i na istom motivu (izlaganje dramskog motiva, i njegovo ponavljanje u lirskoj varijanti - u tom obliku postaje bitan element za izgradnju stava, a na svojstven način nagoveštava karakter drugog stava)

tonalni antipodi:
I stav: E-dur, II stav: e-mol

metrički antipodi
I stav: trodel, II stav: dvodel

dinamički antipodi:
I stav - dvotaktni motiv: f, varirano ponavljanje motiva: p
II stav - refren: p, epizode: f

U drugoj temi prvog stava u dvotaktnom akordskom ponavljanju sa velikim krešendom od „piana“ do „forte-a“ može se osetiti Betovenov „ljutit karakter“ – izrazito dramatičan, oštar, jak. Slične pojave mogu se prepoznati u početnom motivu Pete simfonije, ili prve teme prvog stava Patetične sonate (praćene tremolom leve ruke, uzlaznom melodijom, što predstavlja simbol nagomilane energije/besa)


Betoven op. 109
Romantičarsko-impresionističko remek-delo sa predviđanjem nadolazećih trendova.
Betoven je u ovom delu inovativan u pogledu forme, što se ogleda u neproporcionalnosti trajanja stavova - treći stav je duži od zajedničkog trajanja prva dva stava.
Prvi stav – zasnovan na smenjivanju dva odseka; Vivace ma non tropo (po mom mišljenju predstavlja muzički prikaz impresionističke pastoralne slike) i Adagio Espressivo (improvizacionog karaktera)
Drugi stav - dramaturški centar (inovativnim harmonskim jezikom za svoje vreme, i oštrim dramaturškim kontrastima, Betoven najavljuje Šumanove romantičarske komade)
Treći stav u varijacionoj formi – jedinstvo baroknih, klasičarskih, romantičarskih i impresionističkih načela. Sastoji se od teme i šest karakternih varijacija (karakteristična forma romantizma), ali ne sa potpunom tematskom neprepoznatljivošću, kao kod kasnih romantičara. Impresionistički elementi su najuočljiviji u drugoj varijaciji. U petoj varijaciji se kroz fugato evocira barok.

Pozdrav!
Nikola Stojiljković
Anja Veselinovic
70
Posts: 5
Joined: 16 Oct 2021, 13:24

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Anja Veselinovic »

Dobro veče svima!
Imam utisak da se na skoro sva gore navedena pitanja može odgovoriti navođenjem primera Betovenove poslednje sonate (makar je to ono što mi prvo pada na pamet). Verujem da nema potrebe da navodim koliko je bogata i značajna, u svakom smislu, za pijanizam i uopšteno istoriju muzike. Sastoji se iz dva izrazito kontrastirajuća stava, izgleda da je i struktura ove sonate sama po sebi neka poruka, kao neko pitanje i odgovor. Pokušavam da nađem reči kojima bih opisala prvi stav, to je neka mešavina grandioznosti, pretnje, bure, strasti kojima naravno doprinose skokovi oktava, harmonije, umanjeni septakordi itd. kao i ljutnje i sudbine koja kuca na vrata (popularno tumačenje pojave pojave prve teme nakon uvoda). To je c-mol u svom najmračnijem i najstrašnijem izdanju, koji nas vodi kroz borbu ovozemaljskog života. Nasuprot njemu, Arietta, upravo tog izrazito poetičnog karaktera (što govori i oznaka Molto semplice e cantabile) napisana u formi varijacija nas uvodi potpuno novi svet istoimenog C-dura, i u njoj se dešavaju najneobičnije stvari kakve je samo Betovenov um mogao da stvori.
Navešću popularne primere gde se vidi da je Šopen bio inspirisan ovom sonatom i da joj se istinski divio; možda je na neki način na početku svoje Druge sonate u b-molu odao počast Betovenu i njegovoj poslednjoj sonati. Zatim, kraj Šopenove etide Op. 10, br. 12 je zapanjujuće sličan sa krajem prvog stava Op. 111, a evo i isečaka iz nota. Eto anticipacije romantizma.
Šopen Op. 10, br. 12
Šopen Op. 10, br. 12
2021-11-17 (14).png (90.21 KiB) Viewed 921 times
Betoven Op. 111
Betoven Op. 111
2021-11-17 (15).png (122.64 KiB) Viewed 921 times
Još jedan zanimljiv primer, u Arietti, u četvrtoj varijaciji možemo čuti nešto što veoma podeća na mešavinu impresionizma - zbog sitnih (volim da ih zovem "filigranskih") nota u viskom registru koje dočaravaju neku nebesku atmosferu, pred očima nam se javlja slika nečega veoma svetlog i uzvišenog, i čak minimalizma - zbog njihove strukture gde se motiv ponavlja mnogo puta sa minijaturnim izmenama, a u njih nas uvodi skala koja kao da nas doslovce penje sa zemlje u raj :)
Arietta
Arietta
2021-11-17 (18).png (142.22 KiB) Viewed 921 times
Pozdrav!
Anđela Dinić
100
Posts: 14
Joined: 12 Oct 2021, 07:03

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Anđela Dinić »

Pozdrav svima!

Naime, većina sonata s kraja 17. i početka 18. veka sastojala se od podrazumevanog animiranog i tematski jasno definisanog prvog stava, više "prigušenog" drugog stava i živahnog finala. Nasuprot tome, sonata Op. 27 br. 2 pružila je sanjalački prvi stav (Adagio sostenuto), kome je i sam Betoven dodelio podnaslov "Sonata quasi una fantasia", odnosno sonata u maniru fantazije. Nakon njega sledi nešto življi drugi stav (Allegretto) - "cvet između dve provalije (kako ga je jednom prilikom List opisao), u Des-duru, koji je zapravo enharmonska zamena tonaliteta prvog stava, cis-mola; i zatim dramatično finale koje predstavlja pravu buru (Presto agitato), i time ruši tradicionalnu klasičarsku koncepciju rasporeda stavova unutar ciklusa: brz-lagani-brz. Samim tim je i težište ciklusa pomereno s prvog stava na poslednji, tj. treći, koji je jedini napisan u obliku sonatne forme.
Forma ciklusa, sa svojim izrazito kontrastirajućim stavovima nekarakterističnim za klasičarski stil, nije jedini način na koji Betoven ovde anticipira stil romantizma. Sam Berlioz rekao je za prvi stav kako je on jedna od onih poema koje ljudski jezik ne može da iskaže. Izražena je atmosfera tragike - raspoloženje koje je u isto vreme očaravajuće i poetično, kao i skrhano, slomljeno. Ove tvrdnje podržavaju i nađeni Betovenovi rukopisi/beleške, u kojima se navodi kako je fantazija inspirisana scenom ubistva iz Mocartove opere "Don Đovani". Dakle, zaista je u pitanju scena smrti. Ako još dodamo to da je Betoven originalno naznačio kako je potrebno izvesti ceo stav pod desnim pedalom (bez dizanja noge), kako bi se harmonije preklapale i nestajale jedna u drugoj (naravno, uzećemo u obzir drugačiju konstrukciju ondašnjih klavira), ne možemo poreći kako je kompozitor zaista išao ispred svog vremena.
Možda nije baš najtačnije okarakterisati III stav ljutim, ali mislim da ne bih mnogo pogrešila kada bih mračnom i teškom raspoloženju (poput onog u prvom stavu, sa dodatkom glasne dinamike i neslućene brzine), pripisala i neki osvetnički prkos, prožet ljutom i strastvenom nepobedivošću, sadržanom u upornim šesnaestinskim arpeđima, koja kao da stalno iznova izranjaju iz ponora pokušavajući da dosegnu svoje "izbavljenje". Ceo stav je vrlo motoričan, jakih dinamičkih kontrasta i maltene "gazi" sve pred sobom bez predaha, izuzimajući raspad tematskog materijala pred kulminaciju kvazi rečitativa na dominanti.
Anđela Dinić
User avatar
sinadin
Site Admin
Posts: 59
Joined: 30 Sep 2021, 06:34

Re: Betoven, biografska analiza

Post by sinadin »

Anja Veselinovic wrote: 17 Nov 2021, 16:45 2021-11-17 (14).png2021-11-17 (15).png
Anja, bravo! I svaka čast na notnim primerima!! Divno. I svi ostali, odlično pisanje - logično, jasno, jezgrovito. Prezadovoljan.
Sinadin.-
Sara Bogdanović
90
Posts: 8
Joined: 12 Oct 2021, 15:05

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Sara Bogdanović »

Poštovani profesore,
1. Primer za antipode u Betovenovim delima je simfonija br. 9 op. 125 u d-molu.Prva tri stava su instrumentalna, dok u finalnom IV stavu Betoven uvodi kvartet vokalnih solista i veliki mešoviti hor čime je simfonijski oblik revolucionisao za ceo 19. vek.Simfonija je prvi put izvedena u Beču 1824. i nije imala uspeha, a tek 10-ak godina kasnije mladi Rihard Vagner svojim dirigovanjem ovog dela jasno je ukazao na njegovu istorijsku vrednost.
U I stavu je glas sudbine.To je prva tema.Poruka prve teme je da ti možeš biti beskrajno srećan ili beskrajno bedan.Borba dobra i zla.Posle ove prve teme nema uobičajne druge, već joj Betoven suprostavlja čitav niz instrumentalnih motiva da bi dobio valjan kontrast.Sve se to u burnom toku razvija i prepliće u razvojnom delu, a tokom reprize je ponavljanje uvodnog burnog motiva, koji kao da kaže da si ti ipak bedan.
II stav je skerco, što je promena u odnosu na klasičnu simfoniju.Stavom sve vreme dominira igra delimičnih senki u žustrom melodijskom i ritmičkom toku.
III stav je sada lagani stav, samo u njegovom drugom delu fanfare u trubama u orkestru zloslutno podsećaju na surovu stvarnost, a onda iznenada ulazimo u finalno razrešenje.To je IV stav.Najpre je to orkestarski uvod.Počinje strahovitim disakordom, kao da briše sve iza sebe.On se ponavlja, a onda slede varijacije na temu: "Ode radosti" koje je Betoven napisao prema tekstu Fridriha Šilera.Dugo je Betoven tražio da pesmom i muzikom prikaže veličinu konačne pobede dobra nad zlom.Uz pomoć solista, hora i muzike svi slave Boga, ljubav i radost.Muzika i orkestracija stava je sva u stilu marševske i vojne muzike.Na kraju solisti, hor i orkestar kliču: "Budite zagrljeni.Milioni".Time je Betoven konačno podcrtao idejnu osnovu svog stvaralaštva, najplemenitiji uzor i ideal čovečanstva.Prevazilaženje svih sukoba i ujedinjenje naroda sveta."Oda radosti" je danas zvanična himna Evropske Unije.
2. Delo koje ima poetičan karakter je sonata br. 14 op. 27 u cis-molu - "Mesečeva sonata".Kada je 1801. godine Betoven završio sa komponovanjem ove sonate dodao joj je naziv: "Kao fantazija", što se odnosi na samu formu sonate.Naime, sonate imaju 3 stava gde su I i III brzi, a II lagan.Ovde je I stav lagan, II brži, a III najbrži.Naredne godine je Betoven posvetio ovu sonatu svojoj učenici, grofici Djulijeti Djukardi.Sonata je bila popularna i za vreme Betovenovog života, a naziv: " Mesečeva sonata" pojavio se tek 5 godina nakon Betovenove smrti.Tada je muzički kritičar i pesnik Ludvig Reljštab prokomentarisao da ga atmosfera I stava ove sonate podseća na mesečinu na lucernskom jezeru.Narednih godina je počeo da se koristi ovaj naziv.
3. Primer ljutitog karaktera je simfonija br. 3 op. 55 u Es-Duru, "Eroika".Nastala je 1803. i 1804. godine, a izvedena premijerno u Beču 1805.Bila je zamišljena kao oda Napolenu, za koga se do samog krunisanja za cara verovalo da širi Evropom ideje francuske revolucije.Kada se proglasio carem 1804. godine pošao je putem tiranije, što je, do srži naklonjenog demokratiji, Betovena nateralo da delo preradi u veliku simfoniju dajući joj moto uz spomen na jednog velikog heroja.
I stav počinje sa dva snažna udara u orkestru, a zatim se snažno razvijaju prva i druga tema sonatnog stava predstavljajući heroja i njegovu borbu.U razvojnom delu se kontrastima forte - piano razradjuju teme.U reprizi se ponavljaju.
II stav je posmrtni marš.Sećanje na jednog velikog heroja.Muzika u ritmu marša dostiže bolnu kulminaciju i na kraju zamire kao poslednji znak života velikog heroja.
III stav je skerco.To je jedna groteska igra senki.
IV , finalni stav, donosi razrešenje.Kroz uvodnu temu 11 varijacija prikazuje nam se konačna pobeda velikog heroja, pobeda dobra nad zlom.Konačnu pobedu ona dobija u završnoj kodi u tempu presto karaktera ditiramba.
4. Bio je egocentrična ličnost jer je imao te karakteristike.Pre svega je patio.Nije mu značilo šta svojim ponašanjem izaziva u drugim ljudima.Nije saosećao sa njima.Hteo je da mu se dive i podstavljao je sebi velike ciljeve, na primer:
Prestao bi da svira na klaviru, ako bi publika ćaskala medju sobom, ili ako nije dobijao punu pažnju.Na večernjim sedeljkama je odbijao da svira ako bi ga naglo ( nametljivo) pozvali da to čini.Čak je i nadvojvoda Rudolf izdao naredbu da uobičajna pravila dvorskog ophodjenja ne važe za Betovena.
6. Odlike impresionizma u muzici su:
Melodija se često zapostavlja, ona je često rascepkana, fragmentarna, a prednost se daje tonskoj boji, harmoniji i obično složenom ritmu.Najznačajniji predstavnici su Klod Debisi i Moris Ravel.U Betovenu ne prepoznajem elemente impresionizma, niti da je on to nagoveštavao, osim u nekim izražavanjima boje tonova.
7. Betoven je u svojim delima anticipirao najviše romantizam svojom snažnom patetikom, afektivnošću i maštovitošću.Njegova pijanistička tehnika bila je revolucionarna za ono doba.Krasila ju je neverovatna snaga u brzim i snažnim muzičkim tokovima, a izrazita melodičnost u laganim i raspevanim.Bila je to prava detonacija eksploziva prema pijanističkoj tehnici starog kova koja je krasila Betovenove predhodnike.Kada bi dirigovao orkestrom, Betoven bi se visoko uzdizao, snažno uspravljao kod silovitih i brzih zvučnih pokreta, a gotovo saginjao pod pult kod umerenih, sporih i raspevanih.Svojim načinom života, svojim moralnim pogledima, republikanskim idejama o slobodi, jednakosti i bratstvu svih ljudi, Betoven pripada novom dobu.Njegove vizije o muzici kao mostu koji spaja sve ljude izraz su romantizma.U svom muzičkom jeziku Betoven je takodje romantičar.Tretmanom forme, melodije, harmonije, sadržajnom sferom kompozicija smelo napušta klasične obrasce i otvara nove puteve u razvoju muzike koje će drugi kompozitori slediti kroz ceo 19. vek.
Pozdrav,
Sara Bogdanović
Ivana Perović
100
Posts: 11
Joined: 12 Oct 2021, 07:29

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Ivana Perović »

Drage kolege i poštovani profesore,
Mislim da moj odgovor donekle obuhvata i pitanje Betovenove anticipacije romantičnog stila, kao i izrazitu poetičnost dela (poslednji stav sonate) i burne kontraste koje tako često koristi iz razloga koje ste naveli i u predavanju.

Betovenova sonata op. 109 pripada poznom ili ‘romantičarskom’ periodu stvaralaštva kompozitora i smatram to opravdanim. Sama koncepcija sonate u vidu dva stava sonatnog oblika i poslednjeg u vidu teme sa varijacijama karakteristična je kod romantičara. Betoven je prvi stav sonate pisao kao komad u okviru porudžbine, ali je kasnije pretočio u sonatu dodavši druga dva stava. Kao što je karakteristično za Betovena, a u ovoj sonati jako izraženo, tematski materijal je na konstantnoj klackalici između improvizacionih i pažljivo vođenih kontrapunktskih odseka, slobodnih i kontrolisanih, adagio i vivace, spokojnih i tragičnih delova i sl. To vidimo upravo na početku prvog stava. Počinje svetlim i transparentim Vivace materijalom u E-duru ravnomernog i postojanog ritma, da bi nakon jedne rečenice završavajući kadencom ali ne razrešavajući je u toniku, došao kao umetnut kontrastni Adagio odsek improvizacionog karaktera i izuzetno tmurne harmonske podloge. Po završetku Adagio odseka vraća se u identičan harmonski sklop i registar u kome je početni Vivace zastao, što doprinosi osećaju zadrške, prekida vremenskog toka da bi se izložila dramatična epizoda. Zanimljivo je da se razvojni deo zasniva isključivo na materijalu prve teme. Repriza je u forte dinamici i postoji velika registarska razlika između desne i leve ruke (česta u njegov poznim sonatama kao simbol neba i zemlje). Iako Adagio zvuči improvizatorski treba imati u vidu da ga je Betoven do detalja osmislio i zapisao podrobne instrukcije za izvođenje u notnom tekstu. Elementi Vivace i horskog stava se kombinuju tokom kode (pred kraj se premišlja između dura i mola, ali pobeđuje dur) i pripremaju sledeći stav - Prestissimo u e-molu (mutacija kao značajan motiv putem kog Betoven ispoljava svoj karakter, kao što ste naveli u predavanju). Što se drugog stava tiče, na prvi pogled očekujemo Scherzo (takt 6/8), ali ipak dolazi sonatni oblik, intenzivnog karaktera i sa elementima kanona i imitacije. Prvi i drugi stav zajedno su, za razliku od Waldstein i Appassionate, kraći od trećeg stava sonate!
Bilo bi zanimljivo istražiti da li je Betoven sam originalno kombinovao nemačke i italijanske oznake za karakter dela, što vidimo npr. na početku trećeg stava.
Izrazito poetična tema varijacija neodoljivo podseća na Bahove Goldberg varijacije i čini se da je struktura ovog Betovenovog stava prema njima i osmišljena. Četvrta varijacija povezana je motivski sa Bahovom trećom, a peta sa 22. Goldberg varijacijom. Peta varijacija uvodi fugato sličan Bahovim kao prilično novu pojavu u sonatnom ciklusu za to doba (Misu solemnis Betoven piše u istom periodu kad i poslednje tri sonate!). Prva varijacija podseća na ariju sa homofonom pratnjom, druga ritmički podseća na prvi stav sonate (cela sonata je izrazito mozaična), dok poslednja varijacija povratkom na osnovni materijal teme (ovog puta u altu) i specifičnim usložnjavanjem fakture zaokružuje sonatu i još jednom se izlaže tema u svom osnovnom obliku. Pored romantičarskih harmonija i obrta često prisutnih tokom dela, jedan upečatljiv momenat je i Betovenova romantičarska upotreba pedala na samom kraju dela. Naime, zapisao je da se na poslednjem akordu uzima pedal, ali nije označio njegov kraj. Time se smatra da je ostavio da ton prirodnim tokom iščezne i predstavio neki vid ‘protesta’ protiv nezaobilaznog kraja.

Pozdrav!
Isidora Simović
100
Posts: 10
Joined: 16 Oct 2021, 08:31

Re: Betoven, biografska analiza

Post by Isidora Simović »

Poštovani profesore,

U sonati Op. 31 br. 2 imamo 3 različite indikacije u tempu u okviru prvog stava  Na samom početku tempo largo,zatim oznaka za tempo allegro i na kraju tempo adagio. U tom smislu kompozitor jasno odvaja svaku misao,bukvalno vremenski razdvaja uključujući nagle dinamičke promene od pp do ff u kraćem vremenskom periodu, na dahu takoreći i na taj način verno oslikava naslov koji je kasnije i  dodeljen sonati – “Oluja”. Olujne momente koje predstavlja tremolom u levoj ruci nad kojim se odvija melodijski motiv koji kasnije dovodi do vrhunca jer koristi samo glavu motiva u daljem razvoju uz harmonske promene i na taj način zgušnjava materijal, tu buru kojoj se ipak nazire kraj.  Sonata Op. 101 jedinstvena na svoj način. Kao što navodi A. Šif u okviru masterklasa, stiče se utisak kao da je nastavak prethodne sonate Op. 90, motiv beskrajne melodije. Kao da se samo nadovezala na prethodnu, da se nije završila. Piše četvorostavačnu sonatu.  Istovremeno, kompozitor piše još dva dela za čelo Op. 102 i to jedno u C - duru i drugo u D – duru, tako da uočavamo određenu sličnost. Pre svega misli se na sličnost sa delom u C - duru. Sporiji prvi stav u taktu 6/8 koga prati drugi marševski stav, zatim sporiji treći ali se on ne mora shvatiti striktno i zasebnim s obzirom da ima ulogu uvoda za naredni stav. Taj momenat imamo i u Valdštajn sonati gde zapravo drugi stav ima ulogu uvoda. U sonati Op. 101 tu ulogu ima treći stav. Takođe, sonata Les Adieux, drugi stav beleži na isti način, dakle bez prekida. Kompozitor uvodi reminiscenciju teme prvog stava i na taj način motivski povezuje sa narednim, priprema početak četvrtog stava koji je izuzetno zahtevan jer u okviru njega piše fugu. Sonata obojena pre svega delikatnim izborom harmonske boje,pedalizacije,zatim dinamike, tehnički vrlo izazovna, ujedno rekla bih i primer poetičnog karaktera. Pedalizacije s obzirom da dozvoljava mešanje harmonskih boja, beleži jedan pedal preko taktne crte i ostavlja da traje uprkos njenom sazvučju. Imamo ukrštanje Des - dura i es - mola u drugom stavu. Odnosno zadržava basov ton u kombinaciji sa melodijskom linijom koja se odvija nad njim. U tom smislu možemo govoriti i o nagoveštaju impresionizma gde se boja stavlja u prvi plan. Igra svetlosti (dur) i senke (mol) u ovom slučaju Prevazilazi postojeće granice i spaja nespojivo u tom trenutku. Spektar boja koji je vrlo raznolik, u odnosu na klasiku koju povezuje sa romantizmom i gradi nove puteve ka impresionizmu. Dakle,vrlo bogata paleta muzičkih boja krasi stvaralaštvo kompozitora.

Srdačan pozdrav,
Isidora Simović

 

 

 
Locked